AUTOFAGIJA

Sve popularnije teme u medijima današnjice svakako su one koje se odnose na dijete i zdrav način ishrane. Vjerovatno je malo onih koji nisu čuli za pojam autofagije. Nutricionizam je postao jako značajan što svakako treba da bude. Usvajanje zravog načina života, fizička aktivnost i pravilna ishrana posebno su važni u prevenciji poremećaja rada organizma. Koliko je to važno potvrđuje i činjenica da je 2016. godine Nobelova nagrada za medicinu otišla u ruke  Yashinori Ohsumi koji je proučavao fenomen zvani autofagija koji je u medicini poznat još odavno. Ovaj naučnik je izučavao i posmatrao autofagiju na ćelijama kvasca i došao do značajnih otkrića koja bi se mogla odnositi i na ljudski organizam. Naziv autofagija potiče od dvije grče riječi, autos što znači ja ili sam i phagein što znači jesti. U bukvalnom prevodu sam sebe jesti.

Title: Autophagosomes
 
Photo by TheJCB on Foter.com
Continue reading “AUTOFAGIJA”

Vitamin D za optimalan imunološki odgovor

Vitamin D ima dva oblika: holekalciferol (vit D3) i ergokalciferol (vit D2, porijeklom iz biljnih namirnica). Kod ljudi, u koži pod uticajem UV zračenja iz 7-dehidroholesterola nastaje holekalciferol (vit D3). On se dalje distribuira u jetru gdje nastaje 25 hidroksiholekalciferol koji se dalje aktivira u bubrezima nakon još jedne hidroksilacije i taj aktivni oblik je 1,25- dihidroksiholekalciferol (kalcitriol).
Egzogeni izvori vit D su : ulja jetre bakalara i dr. masnih riba, tuna, sardele, skuša, losos, haringa, plodovi mora, žumance, gljive, kvasci…

Photo by anjali-photography on Foter.com / CC BY

Vitamin D povećava apsorpciju kalcijuma i fosfora u crijevima, njihovu reapsorpciju iz bubrežnih kanalića, povećavaju koncentraciju kalcijuma u krvi a time suprimiraju lučenje PTH. Dovode do mineralizacije kostiju i zuba.

Continue reading “Vitamin D za optimalan imunološki odgovor”

Bioflavonoidi

Bioflavonoidi su prirodni, aktivni spojevi u biljkama. Oni su biljni pigmenti. Mnogi ih nazivaju vitaminom P ali taj naziv nije zvanično privaćen. Neki ga označavaju kao C kompleks jer je veoma povezan sa vitaminom C. Nalazimo ih u limunu, narandžama, grejfrutu, bobičastom voću, lisnatom tamnozelenom povrću, paprikama, zelenom i crnom čaju, crnoj čokoladi, soji, heljdi, glogu itd…

Photo by M McBey on Foter.com / CC BY
Continue reading “Bioflavonoidi”

Propolis

Riječ propolis je grčkog porijekla, pro-ispred, polis– grad. Naziva se i pčelinjim lijepilom. Pčele ga sakupljaju sa pupoljaka, kore drveće i sl. pa otud ima žućkasto-zelenu do smeđu boju. Ovim „lijepilom“ pčele zatvaraju otvore na svojim košnicama i time ih štite od uljeza, vjetra i vlage pa otud vjerovatno i potiče naziv kao „zaštita ispred grada“.  Stvaraju higijenu okoline. Uljeza koji uđe u košnicu, pčele ubiju (a ne mogu ga izbaciti van košnice npr. miš i sl.) odmah premazuju propolisom kojim balzamuju žrtvu, sprečavajući njeno truljenje i tako se štite od moguće zaraze.

 Propolis se sastoji se od smola (50-55%), voska (30-35%), eteričnih ulja (10%), cvijetnog peluda (5%). Sadži vitamine (E, C, A, B1, B2, B6), minerale (Fe, Zn, Mn, Co), enzime, organske kiseline, polifenole i flavonoide. Najvećim dijelom nosioci ljekovitih dejstava propolisa su bioflavonoidi koji djeluju protiv mikroorganizama i bogati su antioksidantima.

Upotrebljava se od davnina. Koristili su ga Grci, Asirci, Egipćani i dr. uglavnom u zdravstvene svrhe (opekotine, rane, za probavni sistem) ali i mumificiranje (Egipat). Danas se takođe dosta primjenjuje kao dodatak ishrani, u liječenju nekih oboljenja i stanja. Dobre rezultate je pokazao kod virusnih  (herpes simpleks virusa kao i virusa gripe), bakterijskih (uzazvanih streptokokama, salmonelom, i mnogim anaerobnim bakterijama) i gljivičnih infekcija (Candida albicans, C. Tropicalis…). Jača imunološki sistem, ubrzava regneraciju tkiva, sprečava nastanak tumora … Ima blagi anestetički efekat.

Pokazuje dobre rezultate kod: prevencije karijesa, prevencije parodontoze (sprečava rast anaerobnih bakterija oko zuba koje izazivaju periodontitis),  zapaljenja grla i grlobolje, gripe (kofeoilkvinska kiselina), afti, herpesa, kašlja, opekotina i ogrebotina (pospješuje zarastanje), akni, ulkusa želuca, prevencije tumora želuca i crijeva, pojačanog vaginalnog sekreta (u vidu vaginaleta).

Tribulus terrestris

Tribulus terrestris je samonikla puzajuća biljka (najčešće po zemlji) čije je stablo dužine 50 do 60 cm sa dlakavim listovima i žutim cvjetovima. Plod je specifičnog izgleda sa čvrstim, šiljatim bodljama koje se mogu zariti u gumu bicikala i automobila. Biljka je veoma otporna i prilagodljiva. Uglavno raste u predjelima sa veoma toplom i suvom klimom. Može se naći i u pustinjama pa čak i na viskom planinama. Najzastupljenija je u Indiji, Turskoj, Iranu, Kini, Vijetnamu ali je ima i na Balkanu i našim predjelima, posebno u Dalmaciji i Makedoniji. Nalazimo je pored puta, uz obalu, u travnjacima i sl. U našem narodu je poznata po imenima : Babin zub, Đavolji trn…

Photo by D.Eickhoff on Foter.com / CC B
Continue reading “Tribulus terrestris”

PRAVILNA ISHRANA

Za rast, razvoj i funkcionisanje organizma potrebne su različite materije koje unosimo hranom. Zato hrana mora da bude raznovrsna. Dnevne količine hrane zavise od starosti, pola, stanja organizma, fizičke aktivnosti… Unos materija i utrošak u organizmu treba da budu u ravnoteži. Makronutrijenti su ugljeni hidrati, masti i proteini a mikronutrijenti su vitamini i minerali.

50-70% potrebnog dnevnog unosa hrane treba da čine ugljeni hidrati (oko 4 gr/kg tm), 13-30% masti (oko 1.5 gr/kg tm) i 10-15% proteini (0.8-1.8 gr/kg tm, bebe do 6. mj. 2.2 gr/kg tm).

Hljeb, tjestenine, žitarice, krompir i sl, treba unositi 6-10  porcija dnevno. (npr jednu porciju čini: 1 šnita hljeba (60 gr) ili 1/2-1 šoljica žitarica (30-60 gr)).

Povrće treba unositi 2-4 porcije dnevno (jednu porciju čini: 1 šoljica svježeg ili 1/2 šoljice kuvanog povrća).

Voće treba unositi 2-4 porcije dnevno (jednu porciju čini: 1 srednje velika jabuka ili 2 kivija ili jedna pomorandža ili 1 banana ili 1 čaša soka ili 1/2 šoljice kompota ili 1/4 ili 1/2 šoljice suvog voća (oko 25 gr)).

Mlijeko i mliječne proizvode treba unositi 2-3 porcije dnevno (jednu porciju čini: 100-150 ml mlijeka ili 30-50 gr sira).

Meso, riba, jaja, pasulj, lješnjak, kikiriki, orah i sl treba da se unose 2- 3 porcije dnevno (jednu porciju čini: 80 gr mesa ili 1 jaje ili 1/3 šoljice orašastih plodova)

Masti, ulja, sklatkiši, grickalice i sl treba unositi 1 porciju dnevno (jednu porciju čini : 5 gr ulja,masti ili komadić čokolade ili 1 kašičica meda).

https://www.amazon.com/s?k=body+weight&ref=nb_sb_noss

SLOBODNI RADIKALI KISEONIKA I ANTIOKSIDANTI

Slobodni radikali kiseonika nastaju u organizmu njegovim metabolizmom. Uklanjanjem jednog elektrona molekul postaje nestabilan i reaktivan. SRK teže da pređu u stabilno stanje pa „ kradu“ elektrone od drugih molekula i čine ih reaktivnim, što dovodi do lančane reakcije.  Najviše ih nastaje u procesima oksidacije tj. ćelijskog disanja (prenos elektrona) u mitohondrijama. Nastaju i u imunološkim ćelijama i predstavljaju značajnu ulogu protiv mikroorganizama.  Pojačano stvaranje u organizmu imamo kod zapaljenskih procesa, pojačane fizičke aktivnosti, pojačanog metabolizma… Na produkciju djeluju značajno i unošenje lijekova, zagađen vazduh, dim cigarete, radioaktivno i UV zračenje, unošenje pesticida u organizam itd. 

Pored imunološke funkcije, imaju i druge uloge u organizmu. NO- (azot oksid) utiče na vazodilataciju (širenje krvnih žila) i time pojačava protok krvi, H2O2 (vodonik peroksid) i O2-( superoksid) stimulišu stvaranje interleukina 2, koji igra jednu od ključnih uloga u imunološkoj odbrani kod infekcija. Postoji mnogo SRK a među poznatijim su još i OH- (hidroksilni radikal), RO2 (peroksilni radikal), HCIO- (hipohloritna kiselina). SRK mogu oštetiti ćelije u organizmu i dovesti do mnogobrojnih bolesti. Da ne bi došlo do toga postoji antioksidativna zaštita. Antioksidanti „poklanjaju“ svoj elektron i stabilizuju SRK a da pri tom ne naruše svoju stabilnost. Neki enzimi u organizmu sprečavaju nastajanje SRK i oni čine primarnu antioksidativnu zaštitu. Superoksid dizmutaza pretvara superoksid u H202 i O2. Katalaza pretvara H2O2 u H2O i O2. Glutation peroksidaza utiče na nastanak dva molekula vode iz H2O2.  Kada se SRK stvore u velikom broju u njihovom uklanjanju utiču : fosfolipaza A2, DNK ligaza, glikozidaze, DNK polimeraze, endonukleaze itd. (sekundarna antioksidativna zaštita). Poremećaj ravnoteže između nastajanja SRK i njihovog uklanjanja i neutralisanja vodi u nastanak oksidativnog stresa.

Continue reading “SLOBODNI RADIKALI KISEONIKA I ANTIOKSIDANTI”

VRSTE TRENINGA

Treniranje po istom programu nakon izvjesnog vremena postaje dosadno. Napredak izostaje i dolazi do zasićenja. Promjenom intenziteta treninga a naročito periodičnim promjenama načina treniranja je podsticaj za novi mišićni rast i napredak. Postoji više vrsta treninga. Svaki od njih ima svoj značaj i na različit način dovodi do povećanja snage, izdržljivosti, dobrog psihofizičkog stanja. Navodimo neke od najpoznatijih vrsta treniranja i njihovo osnovno značenje.

Trening do otkaza podrazumijeva da više ne možemo nastaviti seriju (npr. uradili smo sedam ponavljanja i ne možemo uraditi osmo ponavljanje)

Kružni trening je vrsta treninga  u kojem kad uradimo vježbu za jednu grupu mišića mi prelazimo na drugu grupu. U toku jednog treninga urade se vježbe za svaku mišićnu grupu u tijelu.

Split trening znači da jedan dan treniramo jednu mišićnu grupu a sledećeg dana drugu mišićnu grupu (npr grudi u ponedjeljak, leđa u srijedu, u petak ramena…)

Photo on Foter.com
Continue reading “VRSTE TRENINGA”

Skakačko koljeno

Skakačko koljeno (patelarna tendinoza) se uglavnom javlja kod profesionalnih sportista (odbojka, košarka, skok u dalj, skok u vis, rukomet, gimnastika…). Nastaje zbog prevelikog naprezanja, doskoka na tvrdu podlogu, neadekvatne obuće, skraćene muskulature zadnje lože natkoljenice i njene slabije fleksibilnosti, nejednako razvijenih mišića prednje i zadnje lože…

Continue reading “Skakačko koljeno”

BURZITIS (BURSITIS)

Burzitis je zapaljenje burze, tj. sluzne kesice koja je  ispunjena  tečnošću. Ona  se nalazi unutar zglobova, sprečava trenje  između tetiva, kosti i kože. Nastaje najčešće uslijed čestih, ponovljajućih pokreta i povreda. Uzrok mogu biti infektivni agensi, uglavnom bakterije (staphylococcus aureus), koje mogu da dovedu do gnojne upale, reumatoidni artritis, giht, osteoarthritis… Zapaljenje burze nastalo nakon hronične upale okolnih  tkiva zove se hemijski burzitis. Burzitis može biti akutni i hronični.

Continue reading “BURZITIS (BURSITIS)”