Naziv oboljenja anorexia nervosa na grčkom znači nervozno odustvo apetita. Ovakve osobe nemaju realan uvid u svoju tjelesnu masu. Sebe doživljavaju kao gojaznu ili nedovoljno mršavu osobu. Postoji stalni strah da će biti gojazni pa često provjeravaju tjelesnu masu, sebe posmatraju i odmjeravaju. Unos hrane je veoma oskudan. Izbjegavaju ishranu bogatu mastima i igljenim hidratima. Nakon obroka nisu rijetka namjerno izazvana povraćanja. Zbog malnutricije nastaje veliki gubitak tjelesne mase, hormonski poremećaji , poremećaj menstruacije pa i njen gubitak, neplodnost, oslabljen libido, osteoporoza, oštećenja srčanog mišića, hipotenzija, depresija, poremećaj sna, vrtoglavica, opsesivnokompulzivni poremećaj, poremećaj elektrolita, dehidracija, usporen motilitet organa za varenje, hipotrofija mišića, gubitak snage, prorjeđivanje i gubitak kose, suva koža, lomnjivi nokti, otok šaka i stopala, hipotermija, osjećaj hladnoće…
Ovo oboljenje je deset puta zastupljenije kod žena. Prvi znaci se primjećuju najčešće u pubertetu. Kao mogući uzrok nastanka ovog psihološkog poremećaja smatra se genetska predispozicija ( učestalija pojava kod jednojajčanih blizanaca). Ulogu ima i uticaj sredine tj. mršavost se smatra lijepim (bavljenjem manekenstvom ističe se važnost mršavosti). Kod osoba oboljelih od anoreksije je otkriveno da imaju povišenu vrijednost serotonina u mozgu (povišene vrijednosti su i kod anksioznosti, nesanice, hiperaktivnosti, manije, opsesivnokopmulzivnog poremećaja). Povišene vrijednosti serotonina izazivaju anksioznost. Smanjenim unosom hrane a posebno ugljenih hidrata smanjeno se unosi aminokiselina triptofan od koje nastaje serotonin. Smanjenim stvaranjen serotonina u mozgu osoba osjeća smirenost i spokoj. Tako da se vjeruje da je oskudno unošenja hrane oblik refleksne zaštite organizma od uznemirenosti. Time osoba postiže kontrolu nad sobom. Povećan serotonin u mozgu smanjuje apetit. Očigledno je da postoji poremećaj centra za sitost i centra za glad koji su smješteni u hipotalamusu. U centru sitosti tj. ventromedijalnom hipotalamusu smanjen je nivo epinefrina. Smanjeni orexin A i orexin B smanjuju apetit. Smanjeno stvaranje LH, FSH, RHLH, je prisutan kod anoreksičnih pa je to razlog za amenoreju i neplodnost. Kod ovih osoba povišeni su: kortizol, opioidi, enkefalini, endorfini…
Bulimia nervosa označava oboljenje koje karakteriše unos velikih količina hrane a zatim povraćanje iste. Prevodom sa grčkog jezika naziv označava bikovsku glad. Osoba ima povećan apetit. Naglo unosi i više hiljada kalorija. Nakon toga osjeća krivicu i strah od gojaznosti pa poseže povraćanju, upotrebi laksativa i diuretika ili upražnjavanju dugotrajnih i iscrpnih treninga. Bulimija je dosta češći poremećaj od anoreksije. Oko deset puta učestalija kod žena. Dok su anorekični jako mršavi, oboljeli od bulimije su ili normalne ili nešto više tj. mase.
Učestalim povraćanjem nastaje hronični refluks želuca, peptički ulkus, zapaljenje jednajka sa erozijama, laceracije usne sluznice, oštećenja zuba, dehidracija, neplodnost…. Snižene vrijednosti kalijuma dovode do aritmija, bubrežnih oštećenja, konvulzija, osjećaja umora. Nizak kalcijum izaziva grčeve mišića. Stalno se mijenja tjelesna masa. Kod bulimije je otkrivena snižena koncentracija serotonina u mozgu (kao u depresiji). Snižen serotonin povećava apertit. Povećanim unosom hrane posebno šećera unosi se više aminokiseline triptofan od koje nastaje serotonin. Seroton se stvara i povećava se njegova koncentracija u mozgu. Osoba se osjeća bolje. Unošenjem obilne količine hrane stvara se osjećaj krivice i strah od gojaznosti pa osoba izbacuje hranu putem povraćanja. Povraćanje kao i upotreba klistira, laksativa i diuretika je mnogo više primjetna kod osoba oboljelih od bulimije u odnosu na oboljele od anoreksije.