Više decenija je poznat fenomen oboljevanja bubrega karakterističnim samo za Balkan pa je bolest nazvana Balkanska endemska nefropatija (BEN). Bolest se javlja isključivo u ruralnim predjelima u blizini Dunava , Save, Drine, Morave, Kolubare… U zemljama: Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Bugarskoj i Rumuniji. U tim predjelima zapaženo je da postoji v
eći procenat bubrežnih bolesnika, ljudi na dijalizi i kao oboljelih od malignih tumora mokraćnog sistema. Fenomen je izazvao pažnju medicinskih stručnjaka. Vršena su mnoga istraživanja. Utrkivali su se svi kako domaći tako i strani stručni ljudi da pronađu uzrok bolesti. Prvopotuženi su bili voda i okolno zemljište tj. metali, olovo, silicijum, kadmijum pa kasnije bakterije, virusi, gljivični toksini. Mnogi su pokušavali da dokažu da je to nasledna bolest ili bolest koja nastaje kao rezultat jakog imunološkog odgovora organizma…
Početkom devedesetih godina XX vijeka u Belgiji je uočeno da je znatan broj žena obolio a zajedničko im je bilo to da su koristili preparate za mršavljenje. To su bile mješavine različitih biljaka. U Japanu je isto tako primjećeno da se dosta pacijenta nalazi na dijalizi a da su u terapiji atopijskog dermatitisa upotrebljavali aristolohijsku kiselinu koja se dobija iz biljke Aristolochia clematitis. Ta biljka je bila sastojak navedenog preparata za mršavljenje. U našim krajevima se nalazi u blizini puteva, u blizini žitnih polja… Poznata je pod imenom Vučja jabuka…
1969. godine profesor histologije i embriologije medicinskog fakulteta u Nišu dr Milenko Ivić prvi je označio ovu biljku kao mogućeg uzročnika.
Truljenjem biljke, aristolohijska kiselina se oslobađa i u zemlji kontaminira biljke i žitarice koje se kasnije upotrebljavaju u ishrani. Ovaj toksin dovodi do tubulointersticijskog nefritisa i do karcinoma urinarnog trakta. BEN je dugo asimptomatska. Tegobe se javljaju nakon više godina, više decenija… Prvo se kao znak smanjene bubrežne funkcije povećavaju koncentracije ureje i kreatinina u krvi. Nakon toga osoba osjeća umor koji postaje sve veći uz prisutno blijedilo kože i vidljivih sluznica a razlog tome je oštećenje peritubularnog parenhima a time i smanjenog lučenja hormona eritropoetina iz bubrega. Tako je umanjena hematopoeza tj. produkcija crvenih krvnih ćelija nakon čega nastaje malokrvnost tj. anemija. Bolest je progresivna. Bubrezi sve više bivaju oštećeni. U težem stadijumu javlja se hipertenzija, otoci bubrežnog porijekla, žuto obojena koža uslijed taloženja urohroma i drugih pigmenata. Terminalna bubrežna insuficijencija dovodi do smrti. Liječenje podrazumjeva higijenskodijetetske mjere, liječenje anemije, hipertenzije u ranijim stadijumima a u terminalnim dijalizu i transplantaciju bubrega.