Opsesije podrazumijevaju ponavljajuće, prisilne misli, ideje i slike. Kompulzije označavaju radnje koje osoba „mora“ da uradi da bi zadovoljila opsesiju. Opsesija dovodi do anksioznosti (uznemirenosti) pa onda obavljajući radnje ili rituale (kompulzije) dolazi do smirenja. Ovaj ciklus se stalno ponavlja što iscrpljuje organizam. Opsesije i kompulzije mogu da budu različite kao npr. strah od infekcija dovodi do učestalog pranja ruku i onda kad to nije potrebno, rituali kao otvaranje i zatvaranje vrata određeni broj puta (ako ne uradi neće ga “pratiti” sreća) , svi predmeti na stolu „moraju“ biti parni ili neparni, ružne misli i slike koje tjeraju na neki ritual tj. radnju misleći da će to spriječiti njihovo ostvarivanje. Neki koriste istu olovku kod potpisivanja važnih dokumenata zato što vjeruju da će promjena olovke dovesti do nesreće. Određeni broj puta „mora“ provjeriti da li je ugašen šporet, ako ne ostvari određeni broj provjera onda je uznemiren. Pokreti koje „mora“ uraditi npr. u sportu da bi ostvario poen i da bi ga pratila sreća. Strahuju od najrazličitijih i često besmislenih stvari. Često se provjeravaju. Na ispit oblače istu majicu,košulju…(ako bude obukao drugu, neće položiti ispit). Mora izgovoriti molitvu tačno određeni broj puta jer se boji da će biti kažnjen od Boga. Ostavlja stvari na tačno određeno mjesto. Stvari su sortirane po veličini, bojama… Često razmišljaju da li je pegla ugašena i da li postoji opasnost od požara. Često čiste stan, nose maske zbog straha od infekcija. Imaju srećan broj. Postoji tačan broj koraka kojim “mora” da savlada stepenice. Ne prazni pepeljaru, zato što kad je ona puna tada postiže dobre rezultate. Broj predmeta na stolu mora da bude djeljiv sa srećnim brojem. Uznemirujuće i neetičke misli dovode do čudnih pokreta…
Kod ovakvih osoba postoji veliki stepen odgovornosti da bi svojim djelovanjem ili nedjelovanjem ugrozili život drugima, da bi nekom mogli naškoditi, nekog oštetiti… Oni su uglavnom perfekcionisti. Uče detaljno i nebitne informacije. To sve prati gubitak samopouzdanja, zabrinutost, odsutnost, neodlučnost, nastajanje čudnih rituala i navika. Opsesija a kasnije kompulzija se stalno ponavljaju što remeti funkcionisanje organizma. Uzroci nastanka ovog poremećaja još u potpunosti nisu jasni. Smatra se da ulogu imaju genetska predispozicija, snižen nivo serotonina u mozgu, abnormalno funkcionisanje bazalnih ganglija. Primjećeno je da OKP porećaj nastaje nakon dugotrajnog stresa, dugotrajne i pretjerane zabrinutosti, kod emocionalno nestabilnih, kod perfekcionista, kod zlostavljanih, nakon preživjelih ružnih iskustava…
Terapija obuhvata psihoterapiju tj. bihevioralnu terapiju koja uključuje izlaganje prisilnim mislima a onda odlaganje kompulzije ili potpuno zanemarivanje te opsesije tj. pacijent ne treba da obavlja radnje tj. kompulziju. Medikamentozna terapija obuhvata upotrebu SSRI tj. selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina (fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertalin)