“Napoleonov kompleks” podrazumjeva veliku ambiciju, sklonost zapovjedništvu, agresivnom ponašanju i paranoji. Ovaj sindrom je opisao austrijski ljekar i psiholog Alfred Adler. On je objašnjavao da je Napoleonov nizak rast izazvao osjećaj “niže vrijednosti” a kao otpor tome doveo do njegove težnje za neograničenom moći (možda Napoleon i nije bio pravi primjer za to, jer je on bio visok 168 cm što je u to vrijeme bila prosječna visina muškarca).
Adler smatra da je osnovni ljudski poriv dominacija nad okolinoim odnosno posjedovanje moći. Sa tim motivom se čovjek rađa. Organski nedostaci, razmaženost, zanemarivanje i zlostavljanje dovode do osjećaja inferiornosti u odnosu na druge. Kao odbranu osoba razvija kompenzaciju. Osoba će biti srećnija ako to postigne a ako ne postigne tj. ne savlada taj osjećaj manje vrijednosti osoba oboljeva od neuroze. Neurotična osoba ne može da se suoči sa stvarnoću. Ona stremi za moći, potvrđivanju sebe… Osoba koja ima ovaj kompleks čini sve da se osjeća bolje. Niski ljudi koji pate od ovog komleksa postavljaju stvari npr. slike niže kako bi se osjećali višima, osoba priča krupnijim glasom… Stil života takve osobe je kompenzacija za “nižu vrijednost”. Slabi će željeti postati jaki, polno nemoćni će težiti moći, osvajanju i ratovanju… Onaj prema kome su u djetinjstvu bili grubi razviće želju da se sveti, onaj koji je maltretiran stvara pogrešnu sliku o svijetu pa razvija bolestan stil zivota…