Naziv vodi porijeklo od grčke riječi ,,autos,, – što znači sam. To je poremećaj u razvoju mozga. Smatra se da na 1000 stanovnika ima 1 do 2 osobe oboljele od ove bolesti. Češće oboljevaju dječaci (4.3 : 1).
Uzroci nastanka jos nisu dovoljno jasni. Pretpostravlja se da najveću ulogu imaju genetske promjene. U prilog tome govori ako je jedan jednojajčani blizanac autističan i drugi vrlo često ima problem integrisanja u društvo, problem govora, učenja i sl…Kao mogući uzrok navode se i povrede pri rođenju, hipoksija, intrakranijalno krvarenje… Tu su još i vakcine, infekcija rubeolom, trovanje teškim metalima, fenolima, pesticidima, upotreba lijekova u toku trudnoće kao sto su talidomid, valproat… Simptomi su obično vidljivi prije treće godine života , nekad vrlo rano tj u vidu odbijanja dojenja ili poremećaja spavanja.
Klinicka slika: beba slabije reaguje na dozivanje, ne maše ili slabo maše rukama, manje se osmjehuje, rijetko gleda u oči. Ne razlikuje ili otežano razlikuje roditelje od drugih.
Kod male djece komunikacija je oskudna, nisu zainteresovana za igru sa drugom djecom, okrenuta su sama sebi. Mašta jedva da postoji. Fokusiraju se na neki predmet ili igracku i razvijaju čudan odnos prema njoj. Prisutna je često anksioznost, poremećaj spavanja. Često ponavljaju tuđe riječi (eholalija). Otežano razumjevaju, uče, pamte, ponavljaju pokrete (stereotipija) kao npr. ljuljanje tijelom, uvrtanje ruke, klaćenje glavom, ponekad i kompulzivno ponašanje (stvari moraju biti na svom mjestu). Nekad je prisutna hiperaktivnost, ponavljajuće i čudne igre. Neki nemaju razvijen govor, kod drugih je govor bez smisla. Mentalna retardacija je prisutna kod jednog broja oboljelih, nije rijetka pojava agresije i autoagresije…