PRAVILNA ISHRANA

Za rast, razvoj i funkcionisanje organizma potrebne su različite materije koje unosimo hranom. Zato hrana mora da bude raznovrsna. Dnevne količine hrane zavise od starosti, pola, stanja organizma, fizičke aktivnosti… Unos materija i utrošak u organizmu treba da budu u ravnoteži. Makronutrijenti su ugljeni hidrati, masti i proteini a mikronutrijenti su vitamini i minerali.

50-70% potrebnog dnevnog unosa hrane treba da čine ugljeni hidrati (oko 4 gr/kg tm), 13-30% masti (oko 1.5 gr/kg tm) i 10-15% proteini (0.8-1.8 gr/kg tm, bebe do 6. mj. 2.2 gr/kg tm).

Hljeb, tjestenine, žitarice, krompir i sl, treba unositi 6-10  porcija dnevno. (npr jednu porciju čini: 1 šnita hljeba (60 gr) ili 1/2-1 šoljica žitarica (30-60 gr)).

Povrće treba unositi 2-4 porcije dnevno (jednu porciju čini: 1 šoljica svježeg ili 1/2 šoljice kuvanog povrća).

Voće treba unositi 2-4 porcije dnevno (jednu porciju čini: 1 srednje velika jabuka ili 2 kivija ili jedna pomorandža ili 1 banana ili 1 čaša soka ili 1/2 šoljice kompota ili 1/4 ili 1/2 šoljice suvog voća (oko 25 gr)).

Mlijeko i mliječne proizvode treba unositi 2-3 porcije dnevno (jednu porciju čini: 100-150 ml mlijeka ili 30-50 gr sira).

Meso, riba, jaja, pasulj, lješnjak, kikiriki, orah i sl treba da se unose 2- 3 porcije dnevno (jednu porciju čini: 80 gr mesa ili 1 jaje ili 1/3 šoljice orašastih plodova)

Masti, ulja, sklatkiši, grickalice i sl treba unositi 1 porciju dnevno (jednu porciju čini : 5 gr ulja,masti ili komadić čokolade ili 1 kašičica meda).

https://www.amazon.com/s?k=body+weight&ref=nb_sb_noss

Uvećaj produkciju sopstvenog hormona rasta, uvećaj svoje mišiće

Hormon rasta (somatotropin, GH) nastaje u adenohipofizi. Njegovo lučenje je pod kontrolom somatotropin oslobađajućeg hormona (GHRH ili somatokrinin, somatoliberin) koji se stvara u hipotalamusu. Inhibiciju sekrecije GH vrši somatostatin. Kontrola je ostvarena pod uticajem negativne povratne sprege tj. kada se koncentracija GH smanji u krvi aktivira se oslobađajući hormon koji podstiče lučenje hormona rasta. Isto tako povišena koncentracija hormona rasta u krvi aktivira lučenje somatostatina koji djeluje inhibitorno na stvaranje GH u adenohipofizi.

U krv se GH izlučuje pulsno (kod muškaraca oko 10 pulseva, kod žena čak i 20 pulseva u toku jednog dana). Zbog stimulišućeg dejstva estrogena više se stvara kod žena. Luči se tokom cijelog života, najviše u toku intenzivnog rasta i razvoja (pubertet, 12. do 16. godine). Poslije 35. godine se smanjuje njegova koncentracija u krvi. Uglavnom djeluje indirektno tj.  stimulišući stvaranje somatomedina (IGF tj. insulinu sličan faktor rasta) u jetri. Ovaj hormon u organizmu pokreće proces sinteze proteina čime dolazi do rasta svih tkiva, posebno hrskavičavog i mišićnog . Okoštavanjem hrskavice nije moguć dalji rast kostiju pa se rast tijela zaustavlja. Hormon rasta stimuliše lipaze pa je intenzivno razlaganje masti. Podstiče i sintezu glikogena. On dovodi do zadržavanja tj. retencije Na, K, i H20. Danas su česte zloupotrebe ovog hormona u sportu radi uvećanja mišićne mase, snage, brzine i izdržljivosti. Continue reading “Uvećaj produkciju sopstvenog hormona rasta, uvećaj svoje mišiće”

LAFORA

Španski neurolog, dr Gonzalo Rodriguez Lafora je 1911. godine opisao bolest koja će kasnije dobiti naziv po njemu. Spada u grupu naslednih bolesti i nasleđuje se recesivno tj. nasleđuju se mutacije od oba roditelja (koji su najčešće zdravi). Jedno dijete od milion rođenih naslijedi ove mutacije. Najučestalija je u SAD, Kanadi, Španiji, Italiji, Francuskoj, Indiji, Pakistanu i zemljama sjeverne Afrike.

Mutacije se nalaze na šestom hromozomu, na dva gena koji su označeni kao EPM2A i NHLRC1.

EPM2A gen u normalnim uslovima daje informaciju za sintezu proteina koji je nazvan Lafora protein. To je zapravo specifična fosfataza koja ocjepljuje fosfate sa molekula ugljenih hidrata. Mutacijama na ovom genu prenosi se pogrešna informacija za sintezu Lafora proteina. Tako će nastati manje ovog proteina, ili će on biti izmijenjen tj. nefunkcionalan. Takav neće moći da spriječi pretjeranu fosforilaciju glikogena koji postaje nerastvoriv. Abnormalani glikogen se nakuplja  u ćelijama mozga, jetre, srca, kože i mišića u vidu nakupina nazvanih Lafora tijela. To dovodi do oštećenja i propadanja nervnih ćelija. Continue reading “LAFORA”

AEROBNI I ANAEROBNI METABOLIZAM

Tjelesne aktivnosti ne možemo grubo podijeliti na aerobne ili anaerobne. Koji će od ova dva puta stvaranja energije biti zastupljeniji zavisi od intenziteta treninga. Uglavnom mi kao aerobne aktivnosti smatramo: šetanje, planinarenje, trčanje, plivanje… U ovim aktivnostima se energija dobija razlaganjem masti i ugljenih hidrata uz prisustvo kiseonika (aerobni uslovi) u mitohondrijama (Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline). Energija za trening nižeg i srednjeg intenziteta se dobija aerobnim metabolizmom. U mirovanju 70% energije se dobija metabolizmom masti a 30% od ugljenih hidrata. Pri aerobnim aktivnostima mišići takođe najveći dio e Continue reading “AEROBNI I ANAEROBNI METABOLIZAM”

KURU

Ovo degenerativno neurološko oboljenje je otkriveno u Novoj Gvineji sredinom XX vijeka. Naučnike  je posebno zainteresovala činjenica da je bolest endemska tj. javljala se samo na određenoj teritiriji i to uglavnom kod žena i djece. Posmatrajući i proučavajuči običaje plemena Fore na Papua Novoj Gvineji došlo se do zaključka da bi mogući razlog oboljevanja bio kanibalizam (jedenje posmrtnih ostataka umrlih rođaka). Po običaju žene i djeca su jeli mozak umrlog. To je navelo naučnike da posumljaju da se glavni krivac nalazi baš tu.

Continue reading “KURU”

Da li crveno meso može biti štetno?

Svinjetina, teletina, govedina, jagnjetina  imaju dosta mioglobina koji mu daje crvenu boju… Sadrže mnogo proteina, vitamina B grupe, posebno  vitamina B12, vitamina D, kreatina, Fe, Zn, Cu, Se… Poznato je da je kreatin izvor energije. Taurin, koenzim Q10 i konjugovana masna kiselina (CLA) imaju ulogu antioksidanata. L-karnitin pomaže u prenošenju i razlaganju masnih kiselina tj mršavljenje. Od holina koji je takođe prisutan nastaje acetilholin, neurotransmiter koji prenosi nervne impulse. Crveno meso ima dosta zasićenih  masnih kiselina koje uz holesterol  uzrokuju  gojaznost i povećan krvni pritisak, a oni do srčanog i moždanog udara. Od bijelog mesa ima više masti a znamo da se hormoni, aditivi, konzervansi, kancerogene materije, lijekovi i teški metali deponuju u masnom tkivu. Željezo kojim je crveno meso bogato učestvuje u peroksidaciji i nitrozaciji masti pa nastaju jedinjenja koja

Continue reading “Da li crveno meso može biti štetno?”