SLOBODNI RADIKALI KISEONIKA I ANTIOKSIDANTI

Slobodni radikali kiseonika nastaju u organizmu njegovim metabolizmom. Uklanjanjem jednog elektrona molekul postaje nestabilan i reaktivan. SRK teže da pređu u stabilno stanje pa „ kradu“ elektrone od drugih molekula i čine ih reaktivnim, što dovodi do lančane reakcije.  Najviše ih nastaje u procesima oksidacije tj. ćelijskog disanja (prenos elektrona) u mitohondrijama. Nastaju i u imunološkim ćelijama i predstavljaju značajnu ulogu protiv mikroorganizama.  Pojačano stvaranje u organizmu imamo kod zapaljenskih procesa, pojačane fizičke aktivnosti, pojačanog metabolizma… Na produkciju djeluju značajno i unošenje lijekova, zagađen vazduh, dim cigarete, radioaktivno i UV zračenje, unošenje pesticida u organizam itd. 

Pored imunološke funkcije, imaju i druge uloge u organizmu. NO- (azot oksid) utiče na vazodilataciju (širenje krvnih žila) i time pojačava protok krvi, H2O2 (vodonik peroksid) i O2-( superoksid) stimulišu stvaranje interleukina 2, koji igra jednu od ključnih uloga u imunološkoj odbrani kod infekcija. Postoji mnogo SRK a među poznatijim su još i OH- (hidroksilni radikal), RO2 (peroksilni radikal), HCIO- (hipohloritna kiselina). SRK mogu oštetiti ćelije u organizmu i dovesti do mnogobrojnih bolesti. Da ne bi došlo do toga postoji antioksidativna zaštita. Antioksidanti „poklanjaju“ svoj elektron i stabilizuju SRK a da pri tom ne naruše svoju stabilnost. Neki enzimi u organizmu sprečavaju nastajanje SRK i oni čine primarnu antioksidativnu zaštitu. Superoksid dizmutaza pretvara superoksid u H202 i O2. Katalaza pretvara H2O2 u H2O i O2. Glutation peroksidaza utiče na nastanak dva molekula vode iz H2O2.  Kada se SRK stvore u velikom broju u njihovom uklanjanju utiču : fosfolipaza A2, DNK ligaza, glikozidaze, DNK polimeraze, endonukleaze itd. (sekundarna antioksidativna zaštita). Poremećaj ravnoteže između nastajanja SRK i njihovog uklanjanja i neutralisanja vodi u nastanak oksidativnog stresa.

Continue reading “SLOBODNI RADIKALI KISEONIKA I ANTIOKSIDANTI”

AEROBNI I ANAEROBNI METABOLIZAM

Tjelesne aktivnosti ne možemo grubo podijeliti na aerobne ili anaerobne. Koji će od ova dva puta stvaranja energije biti zastupljeniji zavisi od intenziteta treninga. Uglavnom mi kao aerobne aktivnosti smatramo: šetanje, planinarenje, trčanje, plivanje… U ovim aktivnostima se energija dobija razlaganjem masti i ugljenih hidrata uz prisustvo kiseonika (aerobni uslovi) u mitohondrijama (Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline). Energija za trening nižeg i srednjeg intenziteta se dobija aerobnim metabolizmom. U mirovanju 70% energije se dobija metabolizmom masti a 30% od ugljenih hidrata. Pri aerobnim aktivnostima mišići takođe najveći dio e Continue reading “AEROBNI I ANAEROBNI METABOLIZAM”