AUTOFAGIJA

Sve popularnije teme u medijima današnjice svakako su one koje se odnose na dijete i zdrav način ishrane. Vjerovatno je malo onih koji nisu čuli za pojam autofagije. Nutricionizam je postao jako značajan što svakako treba da bude. Usvajanje zravog načina života, fizička aktivnost i pravilna ishrana posebno su važni u prevenciji poremećaja rada organizma. Koliko je to važno potvrđuje i činjenica da je 2016. godine Nobelova nagrada za medicinu otišla u ruke  Yashinori Ohsumi koji je proučavao fenomen zvani autofagija koji je u medicini poznat još odavno. Ovaj naučnik je izučavao i posmatrao autofagiju na ćelijama kvasca i došao do značajnih otkrića koja bi se mogla odnositi i na ljudski organizam. Naziv autofagija potiče od dvije grče riječi, autos što znači ja ili sam i phagein što znači jesti. U bukvalnom prevodu sam sebe jesti.

Title: Autophagosomes
 
Photo by TheJCB on Foter.com
Continue reading “AUTOFAGIJA”

LAFORA

Španski neurolog, dr Gonzalo Rodriguez Lafora je 1911. godine opisao bolest koja će kasnije dobiti naziv po njemu. Spada u grupu naslednih bolesti i nasleđuje se recesivno tj. nasleđuju se mutacije od oba roditelja (koji su najčešće zdravi). Jedno dijete od milion rođenih naslijedi ove mutacije. Najučestalija je u SAD, Kanadi, Španiji, Italiji, Francuskoj, Indiji, Pakistanu i zemljama sjeverne Afrike.

Mutacije se nalaze na šestom hromozomu, na dva gena koji su označeni kao EPM2A i NHLRC1.

EPM2A gen u normalnim uslovima daje informaciju za sintezu proteina koji je nazvan Lafora protein. To je zapravo specifična fosfataza koja ocjepljuje fosfate sa molekula ugljenih hidrata. Mutacijama na ovom genu prenosi se pogrešna informacija za sintezu Lafora proteina. Tako će nastati manje ovog proteina, ili će on biti izmijenjen tj. nefunkcionalan. Takav neće moći da spriječi pretjeranu fosforilaciju glikogena koji postaje nerastvoriv. Abnormalani glikogen se nakuplja  u ćelijama mozga, jetre, srca, kože i mišića u vidu nakupina nazvanih Lafora tijela. To dovodi do oštećenja i propadanja nervnih ćelija. Continue reading “LAFORA”

AEROBNI I ANAEROBNI METABOLIZAM

Tjelesne aktivnosti ne možemo grubo podijeliti na aerobne ili anaerobne. Koji će od ova dva puta stvaranja energije biti zastupljeniji zavisi od intenziteta treninga. Uglavnom mi kao aerobne aktivnosti smatramo: šetanje, planinarenje, trčanje, plivanje… U ovim aktivnostima se energija dobija razlaganjem masti i ugljenih hidrata uz prisustvo kiseonika (aerobni uslovi) u mitohondrijama (Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline). Energija za trening nižeg i srednjeg intenziteta se dobija aerobnim metabolizmom. U mirovanju 70% energije se dobija metabolizmom masti a 30% od ugljenih hidrata. Pri aerobnim aktivnostima mišići takođe najveći dio e Continue reading “AEROBNI I ANAEROBNI METABOLIZAM”