Ujedi zmije nisu česti. Uglavnom se događaju u ljeto kad ljudi češće borave u prirodi i kada je povećana aktivnost zmija, kad se pare ili kad osjete da su ugrožene. Smrtnost uslijed ujeda otrovnica je oko 2%. Nakon ujeda na koži su vidljive dvije ranice odvojene jedna od druge 6 do 10 mm. Oko rane javlja se crvenilo i otok. Prisutna je lokalna bol. Nastaje mučnina, povraćanje, ubrzan rad srca, znojenje tj. znaci podraženog autonomnog nervog sistema koji su u prvim trenucima izazvani strahom a kasnije zbog dejstva toksina. Nakon 30 do 60 minuta javlja se utrnulost oko mjesta ujeda. U zmijskom otrovu su prisutni mnogobrojni enzimi koji vrše destrukciju tkiva, prvobino oko ranica a potom i ostalog. Krvlju citotoksini se distribuišu po cijelom tijelu pa tako kardiotoksini oštećuju srčane ćelije, nefrotoksini bubrege, miotoksini mišiće itd.
Zmije u svom otrovu mogu da imaju hemotoksine ili neurotoksine. Postoje zmije koje imaju obje vrste toksina. Neurotoksini remete lučenje neurotransmitera. Izazivaju slabost mišića što dovodi do otežanog disanja, zamagljenog vida, paraliza… Hemotoksini uništavaju krvne ćelije. Smanjivanjem eritrocita smanjuje se snabdjevanje tkiva kiseonikom pa nastaju metabolički poremećaji tj. acidoza. Ćelije trpe a zatim bivaju oštećene i uništene. Smanjivanjem broja trombocita nastaju krvarenja npr. tačkasta i ekhimoze na površini kože, potom hematurija, hematemeza itd. Toksini mogu da izazovu anafilaktiču reakciju. Dolazi do ekstravazacije tečnosti, pa po tijelu nastaju edemi. Tako i opasni edem pluća i drugih organa. Pada krvni pritisak. Smanjuje se volumen krvi u vaskularnom koritu koji je proširen. Smanjena perfuzija kroz bubrege uslijed hipovolemije dovodi do mehanizama koji nastoje da održe krvi pritisak i spriječe razvoj šoka. Bubrezi mogu da postanu insuficijentni. Nastaje proteinurija, hematurija… Iz oštećenim mišića izlazi mioglobin koji začepljuje bubrežne tubule i ubrzava insuficijenciju istih. Iz raspadnutih ćelija oslobađa se kalijum pa nastaje hiperkalemija koja dovodi do pojave srčanih aritmija i zastoja rada srca. Zbog izlaska tečnosti u okolna tkiva povećana je hemokoncentracija. Produkti raspadnutih ćelija mogu da pokrenu koagulaciju kao i sami toksini direktno. Nastaje DIK (diseminovana intravaskularna koagulopatija). Ugrušci zatvaraju krvne sudove i mogu dovesti do embolije pluća, srčanog i moždanog udara. Potrošnja faktora koagulacije stvara uslove za nastanak ili povećavanje krvarenja. Posebno je opasno intrakranijalno krvarenje koje je jedan od glavnih uzroka smrti nakon ujeda zmije. Zbog svega što se zbiva u organizmu, nastaje gubitak svijesti, delirijum, konvulzije i koma.
Ujed zmije treba ozbiljno shvatiti ali ne treba paničiti. Potrebno je otkloniti nakit oko mjesta ujeda prije nego što se pojavi otok. Potom je potrebno staviti hladne obloge od vode a ne led jer on ubrzava nekrozu ćelija. Ranu treba previti. Ekstremitet treba imobilisati i spriječiti pomjeranja a samim tim i kretanje te osobe jer se time pojačava i ubrzava cirkulacija a time i distribucija toksina po tijelu. Staviti povesku 10 cm iznad ujeda da bi se smanjio dotok krvi ali ne treba stegnuti povesku jako da ne bi u potpunosti zaustavila krvotok. Dati osobi da pije više tečnosti. Transportovati je u najbližu zdravstvenu ustanovu gdje će dobiti antiviperini serum. U ambulanti je poželjno uzeti bris rane. Isprati ranu antiseptičkim sredstvom. Dati antitetanusnu zaštitu, antibiotik i analgetik. Ostalo tj. simptomatsko liječenje je u zavisnosti od težine kliničke slike.